Intervju s predstojnikom Centra Dankom Relićem (za T-portal)

08.03.2017.

Datum: 21.05.2016.
Autor: Josip Antić

Postoji najmanje 5400 razloga zbog kojih je od svih opcija koje pred njim stoje, pacijentu u Hrvatskoj jedna od lakših – umrijeti. Taj broj nije nimalo slučajan i vrlo ga je lako provjeriti: od ulaska Hrvatske u EU dozvolu za rad u inozemstvu zatražilo je 1400 liječnika, a u Hrvatskoj ih trenutno nedostaje 4000. Taj podatak samo je dio u bezdanu problema hrvatskog zdravstva.

Primjerice, polovica studenata završnih godina studija spremna je na trajnu emigraciju ako se u roku od tri godine profesionalno ne uspije ostvariti u hrvatskom zdravstvenom sustavu; Medicinski fakultet još prije šest godina povećao je upisne kvote za 60 studenata, pa sada godišnje upisuje ukupno 300 studenata, a od 500 liječnika koji su izašli s fakulteta u posljednjih pet godina u sustav je ušlo njih manje od 230

Ako postoji dobra vijest, onda je to da ovakvo stanje frustrira ne samo pacijente (a nema građanina koji to potencijalno nije) nego i liječnike, točnije one među njima koji nisu zaboravili Hipokratovu zakletvu, nisu se odselili i nisu – pobjegli u politiku. Jedan od njih je i dr. med Danko Relić s Katedre za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. Relić predstojnik je Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu te predsjednik Hrvatskog društva mladih liječnika HLZ-a, a u probleme studenata medicine upućen je ne samo kroz osobno iskustvo, nego i kao predsjednik Zbora studenta Sveučilišta u Zagrebu, što je dužnost koju je obnašao tijekom studiranja. Osim toga, dr. Relić i institucija koju vodi organiziranju Dan liječničkih karijera, što će se održati prvi put 10. lipnja 2016. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je to povod za ovaj razgovor.

Vaš Centar osnovan je 2012., vi ste tada bili student ili ste upravo završavali medicinu? Jeste li imali ponuda da odete? Jeste li o tome razmišljali? Zašto to niste učinili?

Tako je, Centar koji sada vodim Fakultet je osnovao 2012, kada sam završavao studij medicine, no za predstojnika sam izabran početkom prošle 2015. Od tada vrlo aktivno sa svojim timom, koji čine Mario Mašić, dr. med., Maksimilijan Mrak, dr. med., Elvira Kereković, dr. med., Branka Bartolić, prof. psih. te Antea Britvić, mag. psych., radimo na razvijanju programa i alata vezanih za što kvalitetnije planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu. Nedostatak liječnika je problem koji ne muči samo našu, nego i brojne druge bogatije europske zemlje. S obzirom na to da je kvaliteta naših medicinskih fakulteta i liječničkoga kadra općenito vrlo visoka, sasvim je razuman izraženi interes stranih zemalja za našim stručnjacima. Ponuda ima gotovo svaki dan, ali od prvog dana kada sam upisao te nakon što sam završio studij medicine imam jasnu viziju i želju da svoje profesionalne ciljeve ostvarim upravo u svojoj domovini te u okviru svojih znanja i mogućnosti s kolegama pokušam mijenjati stvari na bolje.

U četiri godine od osnutka Centra stanje u zdravstvu se pogoršalo. Liječnici odlaze, problemi s pripravništvom i specijalizacijom nastavljaju se, trend ide k tome da će dobra i na vrijeme pružena zdravstvena usluga biti dostupna samo bogatima… Slažete li se s tom ocjenom i imate li neke najsvježije podatke iz kojih se vidi bolje stanje u zdravstvu?

Sad ste ‘zagrebali’ u puno ozbiljnih tema na koje nije lako jednostavno, jednoznačno i kratko odgovoriti. Prije svega, moramo biti svjesni svojih mogućnosti i dometa u realnom vremenu. Pristupanjem Europskoj uniji otvorilo se tržište rada te su se migracije naših stručnjaka uvelike olakšale, što je svakako pozitivno, ali nas istovremeno stavlja u poziciju da se tom tržištu moramo prilagoditi početi konkurirati u svim segmentima onima koji su bolji od nas. Moramo se kao sustav ‘trgnuti’ i početi boriti provođenjem pozitivnih mjera za poticanje (prvenstveno) ostanka naših liječnika u domovini i povratka onih koji su otišli.

Za loše stanje, međutim, nije kriva globalna kriza, nego prije svega loši potezi koji su vučeni. Koji su to potezi po vama i tko je za njih odgovoran?

Zdravstveni sustav promatram kao organizam koji živi otkad je i samostalne države Hrvatske te koji kroz godine svoga života doživljava brojne faze promjena, uspona, padova, dobrih i loših intervencija. Tražiti konkretne poteze i upirati prstom u nekoga doista nema smisla – trebamo se okrenuti trenutačnoj situaciji i gledati prema budućnosti te usmjeriti svu energiju i znanje u to kako bismo odmah počeli raditi na poboljšanju, a da bi se konkretni učinci vidjeli kroz nekoliko godina.

Vaš Centar za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu oformljen je da bi studentima olakšao orijentaciju i pronalaženje posla. Koje ste konkretne mjere poduzeli, kakav je odaziv, kakve su povratne informacije i što kažu brojke? Koja zanimanja ili liječničke specijalizacije su najtraženiji?

Programi djelovanja Centra obuhvaćaju planiranje kadrova u zdravstvu, što je trenutačno teško ostvarivo budući da nemamo jedinstveni uniformirani registar zdravstvenih djelatnika kod nas. Profesionalno usmjeravanje na razini specijalističkog usavršavanja doktora medicine drugi je segment djelovanja Centra, pokrenut s obzirom na to da postoji 49 programa specijalističkog usavršavanja liječnika te vjerujte da kolegama nije lako usmjeriti se u onu pravu, sukladno njihovim kompetencijama, psiho-profilu te afinitetima.

Medicina je jedna od djelatnosti koje se izuzetno brzo razvijaju. Koliko je vaš Centar usmjeren prema novim granama, specijalizacijama i što je u tom smislu poduzeto?

Strukturiranim upitnicima počeli smo pratiti mišljenja i stavove studenata tijekom studija, što je, obzirom na to da je odaziv studenata vrlo visok (preko 90 posto), vrijedna informacija, prije svega upravi Fakulteta, ali i svim zainteresiranima za planiranje zdravstvenog sustava. Polovica studenata generacije koja upravo završava studij medicine zainteresirana je za internističke specijalizacije, na drugom mjestu su kirurške specijalizacije, a onda ih slijede specijalizacije koje spadaju pod primarnu zdravstvenu zaštitu.

Svojedobno ste kritizirali proces dobivanja specijalizacije. Mislite li da je tu došlo do pomaka na bolje?

Idealan Pravilnik o mjerilima za prijam specijalizanata koji bi sve zadovoljio ne postoji, ali smatram da je novi Pravilnik iz srpnja prošle godine doprinos većoj transparentnosti pri izboru specijalizanata.

Osim zdravstva, vi brinete i o kadrovima u biomedicini. Koliko znam, i tu je nezadovoljstvo veliko. Što kažu podaci? Medicinske sestre možda ne spadaju pod vaš Centar, ali njihova uloga je jedna od ključnih u funkcioniranju uspješnog zdravstva. Postoje li neki planovi za tu struku?

U samom nazivu Centra sadržan je puno širi pojam od samih liječnika, ali od nekoga moramo krenuti. U našem planu i fokusu djelovanja su svakako i ostali zdravstveni djelatnici, uključujući i medicinske sestre i tehničare koji su najbrojnije stručno osoblje u pružanju zdravstvene skrbi. Uz manjak liječnika izražen je i manjak sestara u Hrvatskoj, a s obzirom na to da se na našem Fakultetu izvodi i diplomski studij sestrinstva, u skorom vremenu planiramo svakako pokrenuti i njima usmjerene programe. Isto tako, moram napomenuti kako su naš Centar i aktivnosti koje provodimo otvoreni za sve studente, liječnike i zdravstvene djelatnike u Hrvatskoj koji nam se žele obratiti.

Dan liječničkih karijera svakako je vrijedan pokušaj. Mislite li da se dugo čekalo na takvu akciju? Na koji način možete parirati sajmovima i vrbovanjima mladih liječnika, ali i iskusnih specijalista iz inozemstva?

Organiziranje Dana liječničkih karijera u Republici Hrvatskoj je reakcija na brojne sajmove karijera u organizaciji headhunter agencija koje našim liječnicima nude ‘brda i doline’, ali moramo biti svjesni da svaka medalja ima dvije strane. Organizacijom ovakvog događanja želimo pružiti uvid budućim i sadašnjim liječnicima u mogućnosti koje pruža Hrvatska te želimo potaknuti sve dionike zdravstvenog sustava na konstruktivan dijalog o stvaranju pozitivne klime za zdravstvene djelatnike, a sve u cilju očuvanja struke, smanjenja odlaska liječnika i drugih djelatnika te očuvanja zdravstvene zaštite za pacijente u Hrvatskoj. Na Danu liječničkih karijera u Republici Hrvatskoj svi relevantni dionici imat će prostor za predstavljanje aktivnosti koje rade kako bi se liječnike pozitivnim pristupom zadržalo u domovini.

Bojite li se da ćete samo privući pozornost, a nakon par dana stvari će nastaviti teći starim smjerom?

Cilj ovog događanja upravo je privući pozornost kako kolega, tako i javnosti, na pozitivne stvari i mogućnosti koje se događaju i nude u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Vjerujem da je Dan liječničkih karijera u RH samo jedan kotačić i možda mali, ali bitan korak k pozitivnim promjenama.

U predstavljanju Dana karijera pozivate na dijalog svih dionika zdravstvenog sustava – što biste poručili sadašnjem ministru zdravstva? Kakvo je vaše mišljenje o utjecaju politike kad je zdravstvo posrijedi? Javnost se nakon svakog izborna ciklusa iznova čudi kako to stranačka pripadnost može biti važna u liječničkoj struci u smislu da se zbog stranačke orijentacije (ili svjetonazorske) mijenjaju predstojnici odjela?

Mogu istaknuti da je loše što sustav s vremena na vrijeme mijenja mentore koji imaju različitu viziju razvoja istoga. Bilo bi dobro kada bi se zdravstvo proglasilo strateškim područjem djelovanja svake vlade s jasnom strategijom razvoja oko koje bi postojao društveni konsenzus – što mi se na kraju krajeva čini i logičnim – svi, neovisno o političkoj opciji i uvjerenjima, želimo biti kvalitetno zdravstveno zbrinuti.

Što se treba dogoditi na Danima liječničkih karijera da biste ih ocijenili uspješnim? Pritom mislim na to koji se trend treba promijeniti i koji brojčani pokazatelji iskazati. U kojem periodu je moguć (ako je moguć) obrat trenda?

Uspostavljanje kvalitetne komunikacije između onih koji ‘kroje’ zdravstvenu politiku i onih koji je konzumiraju, pri tome mislim kako na same liječnike i medicinsko osoblje, tako i na krajnje korisnike tj. pacijente, učinilo bi Dan karijera uspješnim. Smanjenje broja onih koji se zanimaju za odlazak iz Hrvatske u idućih nekoliko godina bio bi trend koji bi nas, siguran sam, sve ohrabrio i razveselio.

Što bi se moralo dogoditi da vi pozovete i privučete nazad nekog svog kolegu koji je napustio Hrvatsku?

Kada bih mu mogao reći da se kod nas u većoj mjeri počinju cijeniti rad i požrtvovnost te da se popravljaju stvari vezane uz radni status, radne uvjete, mogućnost napredovanja i usavršavanja, vjerujem da bih ga nagnao na promišljanje o svemu onome što je napustio jer sam siguran kako većini nije lako i svejedno napustiti svoj dom, obitelj i prijatelje.

Koristim ovu priliku pozvati sve studente, liječnike te svu zainteresiranu javnost da nam se pridruži na dekanatu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u petak, 10. lipnja, na cjelodnevnom druženju, s obzirom na to da je događaj otvoren za sve, bez kotizacije i uz raniju online prijavu.